pod mojim staklenim zvonom

glass-house-t-1788.gif?t=1255001747

 

Lepo je tu.

Sveže, providno…jasno

a zaštićeno

 

Vreme se meri drugačijim načinima

i kreće u različitim pravcima…

ponekad lenčari i vuče se,

traje i traje…

 

a onda poludi, ubrza pa nikako

ne mogu da ga stignem,

sva se zadišem

i postavim semafor:

na crveno!

Pogledam napolje povremeno.

i uživim se…i gledam, gledam

dok me ne zaboli..

 

pripustim, povremeno ponekog slona

unutra…učini mi se pitom,

al šta će: trapav

nepažljiv, razlupa sve

po definiciji…neka.

nezgoda je sa staklom samo

što ne može da se lepi i popravlja

 

Onda ja ponovo

gradim neke staklene gradove..

najčešće bez temelja,

onako nitamo nitamo

okačim zavese od muzike

i pustim da ih vetar nosi i razmešta…

 

od toplih reči pravim prostirke

prilagodljive fluidne i meke

da dragog smestim

na pravo mesto

onda ćutim.

i duuugo ga gledam

u duboke oči.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

24 mišljenja na „pod mojim staklenim zvonom

  1. I…….

    Volim tvoje zvono:)
    I volela bih
    da ti vreme u njemu bude
    bestezinsko, nebitno…
    da je uvek svetlo crveno…
    i da ti se zavese te, od muzike istkane,
    oko nogu vetrom kovitlaju,
    dok ti pogledom oko ljubi
    a dodirom slika jos lepse zvono ljubavi…

    ps

    a vreme neumitno prolazi

    ostaju tragovi

    i po neka lepa uspomena : )))

Ostavite odgovor